Nositi isti habit kao fra Ante Antić velika je čast. Ali što znači pokušati živjeti istu blizinu s Bogom i ljudima?
O tome smo razgovarali s mladim franjevcem i župnim vikarom Majke Božje Lurdske fra Markom Plejićem. Gdje ga fra Antin život hrabri, a gdje mu postavlja pitanja od kojih nije lako pobjeći.
Njegovi odgovori govore o fra Anti, ali i o tome kako se svetost traži danas usred župnih obveza, susreta s ljudima i vlastitih slabosti. Donosimo njegove odgovore kao poziv da se i sami zapitamo što od fra Ante možemo ponijeti u svoj svakodnevni život. 

1. Što vas u životu fra Ante Antića najviše privlači, a što vam je najveći izazov kao mladom franjevcu?
Fra Ante Antić je svojom skrbi za ljudske duše došao na glas kao vrstan ispovjednik i kao darovit duhovnik mnogim vjernicima koji su mu dolazili. To je ono što me najviše oduševljava kod njega, a ujedno i velik izazov u mojem svakodnevnom pastoralnom djelovanju. Stoga uvijek dobro dođe pročitati njegova mnogobrojna pisma koja je pisao vjernim dušama i u tome pronalaziti nadahnuće za plodan pastoralni rad.

2.Fra Ante Antić mnogo vremena je provodio u molitvi. Što vam je najteže utišati u sebi kada stanete pred Gospodina?
Uvijek je u duhovnom životu važno napraviti dobru ravnotežu između molitve i konkretnih djela ljubavi, odnosno između kontemplacije i akcije. Kontemplacija bi trebala biti izvorište čovjekove duhovne snage te se potom treba konkretizirati u djelatnoj ljubavi koja bi trebala biti akcija. Mislim da pred Gospodinom Bogom ne treba ništa „utišavati“ nego mu treba donijeti svoje srce sa čistom nakanom, sa trudom i naporom u okrenutosti prema dobru. Ljudske granice, slabosti i krhkost nisu Bogu skrivene. Zna Bog dobro kako smo sazdani (usp. Ps 103,14).

3.Po čemu bi se danas, među svojom braćom, prepoznalo da fra Antin duh još živi?
Definitivno najviše po svakodnevnoj raspoloživosti za sakrament pomirenja i duhovnom vodstvu koje brine o svim vjernicima koji mu dolaze. Pritom treba naglasiti da fra Ante nikad nije pravo razliku između njih, nego je svakom pristupao kao osobi s dostojanstvom djeteta Božjeg.

4.Postoji li nešto u fra Antinu načinu života što vam se čini teško nasljedovati? Zašto?
Život fra Ante Antića je živo nasljedovanje Gospodina našeg Isusa Krista. U mjeri u kojoj mi franjevci Provincije Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu živimo taj evanđeoski put možemo reći da nastavljamo vršiti ona djela ljubavi i milosrđa koja je svojim životom posvjedočio fra Ante Antić.

5.Fra Ante je bio blizak ljudima koji su tražili utjehu i savjet. Imate li kao mladi franjevac vremena doista saslušati čovjeka koji vam dolazi?
Vremena uvijek ima, samo ga treba dobro raspodijeliti. Iako se nekad čini da smo u svemu pritisnuti pa često čak i pritiješnjeni (usp. 2 Kor 4,8), uvijek je pitanje odgovorno obavljenih dužnosti zapravo pitanje dobro postavljenih prioriteta. Živi čovjek, konkretna ljudska osoba mora biti visoko na ljestvici naših prioriteta jer nas Bog uvijek upućuje na brata čovjeka. Kad nešto ne možemo i ne stignemo obaviti, ona čarobna riječ „oprosti“ može puno toga riješiti.

6.Kad bi fra Ante danas razgovarao s vama, koje bi mu pitanje postavili?
Fra Ante nam i danas govori, kroz pisanu baštinu koju su drugi pisci o njemu zabilježili, ali i kroz pisma koja je on upućivao drugima. Pisani trag je jako važan, a knjige o fra Anti nam živo svjedoče što je njemu bilo važno. Zato potičem sve da čitaju literaturu posvećenu ovom Božjem ugodniku i na taj način „razgovaraju“ s njime, slušajući ga i postavljajući mu pitanja.

7.Što bi, po vašem mišljenju, mladi danas mogli otkriti u fra Anti, a da im to nitko ne može prenijeti samo pričom o njegovu životu?
Mladi mogu otkriti životnu jednostavnost jednog redovnika franjevca, i svećenika koji je svim srcem prianjao uz Gospodina Boga. Fra Ante je živio jedan realan duhovni život snažno oslonjen na milost Božju. Fra Ante mladima današnjice može ponuditi perspektivu suvremenog odgoja i formacije koji je potreban ovom svijetu da bi mogao živjeti konkretan život oplemenjen evanđeoskim idealima.