Održan sedmi susret u nizu kateheza "Duhovni tragovi fra Ante Antić"
Dragi prijatelji i štovatelji fra Ante Antića,
i ovoga 16. u mjesecu održani su Duhovni tragovi fra Ante Antića, duhovni susret pod vodstvom fra Ante Crnčevića, koji nas je svojim dubokim teološkim promišljanjem uveo u jednu od temeljnih istina kršćanske vjere: grijeh nije početak čovjekove povijesti s Bogom. Prije grijeha bila je milost. Prije čovjekova pada bila je Božja ljubav.
Upravo ta istina bila je polazište razmatranja koje nas je pozvalo da grijeh ne promatramo izdvojeno, nego u svjetlu dostojanstva koje nam je Bog darovao stvaranjem.
Čovjek nije stvoren za grijeh, nego za zajedništvo s Bogom. Stvoren na Božju sliku i priliku, od samoga početka nosi neizbrisiv pečat svoga Stvoritelja. Njegovo dostojanstvo ne proizlazi iz onoga što čini, što posjeduje ili koliko je uspješan, nego iz činjenice da je ljubljen i pozvan sudjelovati u Božjem životu.
Prije nego što je čovjek mogao sagriješiti, Bog ga je već ljubio.
U tome se otkriva dubina otajstva milosti. Grijeh nije izbrisao Božju ljubav prema čovjeku, ali je ranio njegov odnos s Bogom. Griješeći, čovjek ne gubi svoju vrijednost u Božjim očima, nego se udaljava od punine života za koju je stvoren. Grijeh nije tek prijestup zapovijedi ili moralni promašaj. On je rana zajedništva, narušavanje odnosa ljubavi, čovjekovo udaljavanje od vlastitoga izvora.
Zato je grijeh toliko ozbiljan. Ne zato što bi mogao nadvladati Božju ljubav, nego zato što čovjeka odvaja od njezina životvornog djelovanja.
U tom svjetlu osobitu snagu dobivaju riječi sluge Božjega fra Ante Antića, koji u svojim duhovnim spisima upozorava da se ne trebamo ničega bojati osim grijeha.
Fra Ante Antić nije želio u čovjeku probuditi strah od Boga, nego svetu osjetljivost za ono što razara zajedništvo s Njime. Znao je da grijeh ostavlja duboke tragove u duši, da pomračuje pogled srca i slabi sposobnost čovjeka da prepozna Božju blizinu.
Ali jednako je snažno upozoravao na opasnost malodušnosti.
U svojim duhovnim poticajima, osobito redovnicama, ali i svakome čovjeku koji ozbiljno nastoji živjeti vjeru, fra Ante Antić poziva da se ne obeshrabrimo ni onda kada padnemo. Jer pad nije kraj duhovnoga puta ako čovjek ima poniznosti ponovno ustati i vratiti se Bogu.
Grijeh nas udaljava od Boga, ali malodušnost nas može uvjeriti da povratak više nije moguć. A upravo je to suprotno evanđelju.
Bog nije ostao ravnodušan pred čovjekovom ranjenošću. Ljubav koja je prethodila grijehu postala je ljubav koja čovjeka traži i spašava. Otac šalje svoga Sina kao žrtvu pomirnicu za naše grijehe. U Kristu se objavljuje da Božji odgovor na čovjekov pad nije odbacivanje, nego otkupljenje.
Križ je zato najdublja objava Božje ljubavi: ondje gdje čovjek vidi težinu svoga grijeha, Bog mu otkriva još veću snagu svojega milosrđa.
U tom se svjetlu razumije i snažna duhovna misao da Isus i grijeh ne mogu zajedno stanovati u srcu koje se svjesno i slobodno predaje grijehu. Krist nas ne poziva na suživot s grijehom, nego na obraćenje. Ipak, On ne napušta grešnika, nego ga svojom milošću poziva da ponovno otvori srce njegovoj prisutnosti.
Posebno mjesto u ovome razmatranju zauzelo je otajstvo sakramenta pomirenja.
Ispovijed nije samo priznanje grijeha. Ona je povratak na izvor.
Povratak Onome koji nas je prvi ljubio. Povratak dostojanstvu djece Božje, čiji je život grijehom ranjen, ali čija vrijednost pred Bogom nikada nije prestala postojati.
Možda je upravo to najdublji trag koji je ovaj susret ostavio u nama: ne smijemo se toliko naviknuti na grijeh da izgubimo osjećaj za njegovu težinu, ali ni toliko zagledati u vlastitu grešnost da zaboravimo veličinu Božjega milosrđa.
Duhovnost fra Ante Antića upravo nas tome uči: ozbiljnosti pred grijehom, poniznosti pred vlastitom slabošću i nepokolebljivom pouzdanju u Božju ljubav.
Jer svetost nije život bez borbe, nego život u kojemu se čovjek uvijek iznova vraća Bogu, dopuštajući milosti da ga preobražava.
Susret Duhovni tragovi tako nas nije ostavio samo pred pitanjem vlastitih grijeha, nego pred mnogo dubljim pitanjem: Jesmo li doista svjesni dostojanstva na koje nas je Bog pozvao i ljubavi kojom nas, unatoč našim padovima, ne prestaje tražiti?
I zato neka u nama ostane misao koja sažima dubinu ovoga susreta:
Grijeh može raniti naš odnos s Bogom, ali ne može izbrisati činjenicu da smo stvoreni iz ljubavi. Milost je bila prije našega prvog pada, a Božje milosrđe čeka nas nakon svakoga pada.
Jer posljednja riječ nad čovjekom koji se vraća Bogu ne pripada grijehu, nego milosti.
Susret smo završili molitvom. Hvala svima na izdvojenom vremenu i rastu u zajedništvu s produbljivanjem Antićeve duhovnosti.