Održana duhovna obnova za prijatelje, volontere i korisnike Humanitarne udruge fra Ante Antić i korisnike i volontere župnog Caritasa 2026.

U ponedjeljak, 23. ožujka 2026. godine, održana je duhovna obnova za prijatelje, volontere i korisnike Humanitarne udruge fra Ante Antića te za volontere i korisnike župnog Caritasa. Duhovnu obnovu predvodio je župnik i gvardijan fra Ante Bešlić. Susret je započeo spontano, jednostavno i vrlo srdačno, bez velike formalnosti, ali upravo zato u ozračju blizine i prihvaćenosti. Već na samom početku osjećalo se zajedništvo, kao da se ne okuplja skupina ljudi koja ima obvezu, nego zajednica koja ima isto srce i isti cilj služiti Bogu služeći ljudima. Svatko se mogao osjetiti važnim i potrebnim, a to je možda i najljepši početak svake duhovne obnove. Nakon uvodnog dijela molili smo Krunicu Božanskog milosrđa, uranjajući u otajstvo Božje ljubavi koja se ne umara od čovjeka. U toj molitvi posebno smo mogli osjetiti da Caritas nije samo organizacija koja pomaže, nego prije svega mjesto gdje se susreće Božje milosrđe i ljudska potreba. Volonter nije samo onaj koji daje svoje vrijeme, nego onaj koji postaje znak Božje blizine čovjeku koji pati, koji je sam, zaboravljen ili potreban riječi utjehe. U svom nagovoru fra Ante je govorio o važnosti i ulozi volontera rekavši kako su volonteri svojevrsno krilo svake župe. Oni su produžena ruka župe prema onima koji su na rubu, prema bolesnima, starima, siromašnima i usamljenima. Posebno je naglasio kako su ljudi i susreti neizmjerno važni jer nas upravo susreti mijenjaju, povezuju i oblikuju. Čovjek raste kroz susret s drugim čovjekom. U tom smislu spomenuo je i lik fra Ante Antića koji je bio čovjek susreta. On nije radio velike stvari u očima svijeta, ali je činio velike stvari u srcima ljudi kroz ispovijed, razgovor, savjet i kroz jednostavnu prisutnost. Znao je slušati čovjeka i dati mu vremena, a ponekad je upravo to najveća pomoć. Posebno je snažno odjeknula misao fra Ante Antića kako je znao ljudima reći da im ne može pomoći niti doprijeti do njih jer oni sami to ne dopuštaju, nemaju otvoreno srce. U toj rečenici vidi se velika poniznost i duboka duhovna mudrost oca Antića gdje sam priznanje da ne može sve, da ne može promijeniti drugoga i da nije spasitelj. Naše je posijati dobrotu, biti blizu, slušati, moliti i ljubiti, a Bog je onaj koji daje rast i mijenja ljudska srca. To je važno i za svakog volontera, jer ponekad želimo odmah vidjeti plodove, a pozvani smo prije svega biti vjerni, a ne uspješni. Nakon nagovora preselili smo se u kapelu gdje smo u tišini i molitvi zahvalili Bogu za sve darove, za sve ljude koje susrećemo kroz svoje volontiranje, za svaku priliku da nekome budemo ruka pomoći ili riječ ohrabrenja. U toj tišini svatko je mogao pred Boga staviti svoje srce, svoje umore, pitanja, ali i radosti koje proizlaze iz služenja drugima. Upravo je to bila i poruka ove duhovne obnove da kroz molitvu, služenje i susrete s ljudima polako rastemo i dopuštamo Bogu da djeluje kroz nas. Ova duhovna obnova još nas je jednom podsjetila na jednostavnost, otvorenost i blizinu fra Ante Antića. Njegova veličina bila je u malenosti, u jednostavnosti, u vremenu koje je darivao ljudima i u srcu koje je bilo otvoreno za svakoga. Neka i naša služba bude takva tiha, nenametljiva, ali puna ljubavi. Jer možda nećemo promijeniti cijeli svijet, ali ćemo promijeniti svijet jedne osobe, a to je u Božjim očima već jako puno. Od srca zahvaljujemo župniku i gvardijanu fra Anti na vremenu koje je odvojio za ovu duhovnu obnovu, na riječima ohrabrenja, blizini i duhovnim poticajima koje nam je uputio. Zahvaljujemo i gosp. Stjepanu Kelčiću na trudu i organizaciji susreta te svima koji su na bilo koji način sudjelovali u pripravi ove duhovne obnove. Neka Gospodin svima uzvrati za darovano vrijeme, dobrotu i služenje. 

Napisala: s. Helena Rašić