"Mi molimo da nas ispuni, prožme, pronikne ljubav našega Gospodina i da On bude naše sve. Mi želimo, mi hoćemo, mi to prosimo u vjeri i pouzdanju tražimo, da On u nama živi i sve radi i preobrazi nas u se. Da mi više ne živimo nego Isus u nama. Sve ostavljamo, svega se odričemo, sve napuštamo, sve zaboravljamo samo da Isusa u ljubavi i po ljubav svaki dan sve više i više upoznajemo, da u Njegovoj prisutnosti uvijek i svagdje živimo, hodamo i budemo, da nas ispuni svojim duhom te žeđamo, gladujemo za Njim, njegovom ljubavlju, njegovim križem i mukom, njegovim krepostima, Njegovim jedinstvom."
(usp: AP II/6,41)