„Ako nas je Gospodin udostojao svoga križa, svoga trpljenja, svoje muke u Getsemaniju i na križu, to je znak Njegova povjerenja, Njegove ljubavi i Njegove prisutnosti. On je s nama, On je u nama. On gleda svaki pokret našega srca i hoće da budemo uvijek s Njime, ali u svojoj mudrosti ne da nam osjetiti svu onu dobrotu, milinu, Božansku ugodnost koja se krije u Njemu i Njegovoj ljubavi, nego hoće da Mu dademo našu ljubav, našu vjernost, našu cijenu njegovih milosti uz cijenu našega Ja, naše osjetljivosti, naše navezanosti i naše osobnosti. On hoće da Mu dajemo sve iz punine srca, iz punine ljubavi, iz punine predanja, ne tražeći u ničemu same sebe, nego njegovu svetu ljubav i Njegovu svetu volju.”
(usp: AP II/6,46)