

„Tuga je ovila Crkvu. Isus ide na Kalvariju. Prati Ga razularena rulja koja stupa s Isusom s dubokim (dio retka nevidljiv) dubokim prezirom na Nj, na Njegovu nauku, na Njegovu božansku osobu. Jedino jedna mala četica jeruzalemskih žena ide za Njim s dubokim smilovanjem i sažaljenjem u duši... Nikoga se ne boje, nikoga se ne plaše. Uza sve pogrde koje sasiplju na Isusa Njegovi zakleti neprijatelji koji Ga izjednačiše s razbojnicima, dapače i najgorim od razbojnika one za Njim plaču... plaču..."
(usp: Pisma laicima, Makarska, 16-III-40.)