

Dragi prijatelji i štovatelji o. Ante Antića,
po povratku s našega hodočašća uputili smo se prema crkvi Majke Božje Lurdske, noseći u srcima duboku i iskrenu zahvalnost za sve milosti koje nam je Gospodin darovao. Taj završni susret bio je više od običnog dolaska, bio je to trenutak sabranosti, tišine i radosti, u kojem smo prepoznavali koliko je Bog djelovao u svakome od nas.
U zajedništvu smo slavili misu zahvalnicu, kao krunu i pečat cijeloga našeg puta. Euharistijsko slavlje predvodio je fra Ivan Maletić. U svojoj propovijedi fra Ivan je naglasio kako smo, poput oca Antića pozvani Boga uvijek stavljati na prvo mjesto u svakoj odluci, svakoj radosti i svakoj kušnji. Pozvao nas je da se vratimo svojim domovima s obnovljenim pouzdanjem, svjesni da nas Gospodin vodi i da je Njegova milost dovoljna.
S osobitom zahvalnošću u srcu zahvaljujemo fra Ivanu na njegovom predanom duhovnom vodstvu tijekom cijelog hodočašća. Njegova prisutnost, molitva i pastirska riječ bile su nam oslonac i svjetlo na putu. Od srca zahvaljujemo i gospođi Snježani, voditeljici putovanja, na njezinoj brizi, strpljivosti i nesebičnom zalaganju, kojima je s ljubavlju bdjela nad svakim detaljem i svakim hodočasnikom.
Veliku zahvalnost upućujemo i Udruzi fra Ante Antić, na čelu s njezinim predsjednikom gospodinom Stjepanom, koji su sa odgovornošću i predanošću omogućili da ovo hodočašće bude ostvareno u miru i istinskom zajedništvu. Njihov trud i služenje utkali su sigurnost i radost u svaki korak našega puta.
Povratak tako nije bio kraj, nego novi početak, početak života koji će, osnažen ovim iskustvom, nastojati Boga uvijek stavljati na prvo mjesto, živeći zahvalno i otvorena srca za Njegovu volju.
Neka plodovi ovoga hodočašća ne ostanu samo lijepa uspomena, nego trajna snaga koja će nas mijenjati iznutra. Neka nas nauči da u svakodnevnim obvezama prepoznajemo svetost trenutka, da u križevima ne klonemo, nego se još čvršće oslonimo na Gospodina. Ako smo na ovom putu barem malo više otvorili srce Bogu i jedni drugima, tada je hodočašće ispunilo svoju svrhu. Neka nas i dalje vodi ista vjera, ista zahvalnost i ista ljubav, kako bismo, gdje god živjeli i djelovali, bili svjedoci nade i svjetla koje dolazi od Boga.
- s. Helena Rašić