
"Teško je Njegovu Presvetom Srcu gledati one, koje je On u svojoj dobroti i milosrđu odabrao, kako su još slabi, daleko, daleko od Njegove prave i savršene ljubavi, siromašni i potrebni svakoga dobra. Njegove su presvete ruke pune i prepune izabranih milosti za te duše, a oni ih ne znaju dobiti, ni primiti. Isusu je žao, da Mu ne znamo ugrabiti - da se tako izrazim na ljudsku - pripravljne milosti koje drži u svojim svetim rukama za nas. Zašto smo tako slijepi? Malo razmišljamo, slabo se mrtvimo i sebi ne umiremo. Svim silama ne nastojimo da prezremo sebe i svijet, da pogazimo samoljublje i da svemu budemo mrtvi što nije sveta volja Božja."
(usp: AP I/17, 50)