Talente koje nam je Bog dao moramo mudro, svrsishodno iskoristiti. Ti talenti, odnosno darovi koje smo primili, su na dobro i izgradnju nas samih ali i zajednice kojoj pripadamo. To može biti vjerska zajednica; obiteljska, redovnička, župna, pa i radna zajednica, športsko i kulturno društvo. Sve nabrojane zajednice dimenziju rada mogu odjelotvoriti shvaćajući rad kao služenje odnosno aktivno korištenje vlastitih talenata za izgradnju te iste zajednice. Uz svima nam dobro poznati fizički rad, postoje i druge vrste rada; tako poznajemo intelektualni rad, kreativni rad, proizvodni rad, individualni rad, rad u paru i grupama. Sve te kategorije i oblici rada doprinose napretku i izgradnji zajedništva ukoliko svatko uloži onu količinu truda i volje po mjeri darovane milosti. U tu svrhu treba marljivo obavljati povjerene službe.

Pravilo Manje Braće u petom poglavlju koje govori o radu odmah se nastavlja tvrdnjom da se ne gasi duh svete molitve i pobožnosti kojemu sve ostalo vremenito treba služiti. “Moli i radi” je drevno monaško, benediktinsko načelo koje su u 13. stoljeću preuzeli i novonastali redovnički, prosjački redovi. Molitva i rad su kao dvije strane jedne medalje jer nema uspješnog rada kod vjernika koji nije osnažen i potaknut nadahnućem iz molitve. Isto tako nema ni istinske i iskrene molitve koja se ne ostvari u djelo u susretu sa svakim čovjekom kojeg Bog stavlja na naš put, te svima onima kojima smo poslani. Na taj način čovjek se stavlja na raspolaganje Bogu te je aktivan sudionik u mijenjanju obličja ovog svijeta po mjeri Gospodina našeg Isusa Krista.

Napisao: fra Marko Plejić

 

Poticaj za ovaj tjedan:

Ne čekaj velike prilike.

Moli – da znaš što trebaš činiti.

Radi – da ono što si u molitvi primio postane djelo.

Danas učini dobro ono što ti je povjereno, makar bilo sasvim malo i neprimjetno.

Jer kada se molitva pretoči u djelo, a rad postane služenje tada i obična svakodnevica postaje put svetosti.