“Ako na Vas pusti napast, gledajte kako se On u napasti vlada i ponaša pa tako i Vi. Pusti li Vas u mraku, magli, sakritosti i kao da ste od svakoga ostavljeni, izgubljeni, recite Mu: U Tebe se, Gospodine uzdam... Svu brigu bacam na Tebe, Bože moj i sve moje! Ne kako bih ja htjela nego kako Ti! Dade li Vam osjetiti svoju Božansku prisutnost, ljubav i milinu, ostanite ponizni i priznajte se nevrijednom i nedostojnom toga dara. Uvijek se znajte snaći i kad Vas vodi putem duhovnih utjeha, radosti, veselja i preobraženja, ali i također kad na Vas spust svoj teški križ muke, boli, trpljenja. Najveća je milost s Gospodinom trpjeti i nositi križ iz ljubavi.”
(AP II/11, 6)