„Svojstveno je svakome društvu, pa i duhovnome, da se uz socijalne kreposti i mnogobrojne prednosti, koje sobom nosi, pokadšto znade pojaviti i po koji nedostatak. Slaba i grijehom ranjena ljudska priroda ne može se uništiti, već, kad više, kad manje, hoće da se pokaže. Stoga, ako se koji put pojavi i takav nepoželjni trunak, znajte to dobro razumjeti gledajući na uzvišeni ideal koji nas sve ujedinjuje u onoj serafskoj ljubavi, koju nas uči sv. O. Franjo. On je sve gledao u okviru ljubavi, svagdje je znao otkriti Stvoritelja. On sve zove braćom, sestrama i sve poziva da s njime hvale i slave Stvoritelja. Nek Vas u svemu vodi ljubav Božja, pouzdanje u njegovu pomoć i živa vjera, koja uvijek i svagdje pobjeđuje.“
(usp: Pisma laicima, Makarska, 20-1-1939.)