

"Ustrajte i molite, da milost Božja u Vama ne bude uzaludna. Kako je uzvišeno i upravo divno u duši kad joj Gospodin iskazuje onu
preveliku milost, da joj daje osjetiti se Njegovom, sva samo Isusova i sva Božja. Ona živi višim životom, dotiče se, rekao bih, božanskih granica gdje svakomu nije dano ni pristupiti ni osjetiti taj božanski doticaj, taj božanski susret. Ne govorim pravo. Ne susret nego jedinstvo i božanski život, koji dušu svu prožima i ispunja čineći ju sretnom, blaženom, božansko sličnom Isusu. Duša je tada sva preobražena i ne živi u sebi nego u Bogu."
(usp: AP II/6,7)