Pravi odmor vodi čovjeka Bogu

Koliko puta mislimo da ćemo se odmoriti ako samo nakratko pobjegnemo od svakodnevice. Tražimo tišinu, prirodu, more ili planine. Sve je to dobro i potrebno. Ali nakon nekoliko dana često osjetimo da umor nije nestao. Tijelo se oporavilo, ali srce je ostalo nemirno.
Duhovnost fra Ante Antića podsjeća da pravi odmor nije samo prestanak rada. Pravi odmor počinje onda kada se čovjek ponovno nađe pred Bogom. Tek u Božjoj blizini srce pronalazi ono za čim je cijelo vrijeme čeznulo, mir.
Bog nije protiv našega odmora. On poznaje naše granice. Stvorio nas je s potrebom da zastanemo, da udahnemo, da obnovimo snagu. No želi da odmor ne bude samo bijeg od obveza, nego povratak sebi i Njemu. U tišini molitve, u svetoj misi, pred Presvetim ili u ljepoti stvorenoga svijeta čovjek otkriva da nije stvoren samo za rad, nego za zajedništvo s Bogom.
Fra Ante Antić često je naglašavao važnost mira srca. Taj se mir ne može kupiti niti pronaći u buci svijeta. On je dar koji Bog daje duši koja Mu se otvara. Zato je i odmor plodonosan onda kada nas čini zahvalnijima, strpljivijima i raspoloživijima za ljubav. Ako se nakon odmora vraćamo kući s više mira, više blagosti i više povjerenja u Boga, tada smo se doista odmorili.
Zato neka i naši dani odmora budu prožeti molitvom, zahvalnošću i tihim pogledom prema Gospodinu. Neka nam ostane vremena za svetu misu, za nekoliko trenutaka šutnje, za razmatranje Božje riječi i za divljenje ljepoti stvorenoga svijeta. Tada odmor neće biti izgubljeno vrijeme, nego vrijeme milosti.