

„Uvijek u Gospodinu, koliko dade Njegova sveta milost, i ničega se ne plaši. Nalazimo se u vremenu najsvetijem. Sveta Crkva nam meće pred oči duše presvetu muku Gospodnju. Ona hoće da je promatramo i nasljedujemo. Isus hoće da budemo dionici Njegove muke i slave. S nama dijeli kalež boli i trpljenja, da uzmogne dijeliti i prijestolja u svojem svetom kraljevstvu. Tebe je Gospodin ljubio, pa Ti je dao da osjetiš i nosiš Njegovu presvetu muku. Ne možemo dokazati da bolje Isusa ljubimo nego kad nosimo s Njim križ. Na toj milosti uvijek Mu zahvaljuj i nastoj se pokazati dostojan muke Gospodnje. Kroz ove svete dane, koliko možeš, češće se sjedinjuj s trpećim Gospodinom i žalosnom Majkom. Pokaži da ljubiš i cijeniš Njegovu ljubav i bol. S njima se žrtvuj u svojim teškoćama i mukama. Sačuvaj sabranost i žrtvu samog sebe u svemu.“
(usp: AP I/17, 57)