„Svačiji pad mora se kosnuti i mora duboko dirnuti i ožalostiti pravo kršćansko srce (...) To silno djeluje i meće dušu na veliku kušnju. Neka su to strašni časovi i jako bole, ponizimo se pred nedokučivim osnovama Božjim i pred neshvatljivim tajnama ljudskog srca. Molimo i molimo, da Gospodin oprosti, da se smiluje, da obrati i dovede opet na pravi put zalutalu ovcu, izgubljenog sina, palog svoga slugu.”
(usp: Pisma laicima; Makarska, 5-V-46.)